Linija horizonta

Jedna četa mojih rođaka

Mojih je mladih rođaka pred rat bilo najmanje jedna četa. Dovoljno jakih i šutljivih za udarnu jedinicu. Interventni vod. Diverzantsku grupu. Protivoklopnu bateriju.

Mojih je mladih rođaka bilo mrkih i žutih, žilavih i k’o kremen nabijenih, vitkih i širokih. Mojih je rođaka bila jedna naša armija.

U proljeće su otišli na raspust. Ratovali su četiri godine. Ženili se. Dočikali kćeri i sinove.

Gledao sam ih u neskladnim maskirnim kombinacijama. Gledao sam im lica, lijepa mogućnost borbe za Opstanak.

Gledao sam ih na prikolicama kamioneta, na traktorima, pod ceradama kamiona. Išli su u šumu s Bogom u prsima, pjesmom i tekbirom na usnama i dostojnim životom u glavama. Išli su u našu šumu. Išli su u komšijske šume. Išli su u druga sela. Išli su u tuđe planine. Išli su u druge gradove. Išli su tamo gdje ih je zvalo. Išli su tamo gdje je trebalo.

Jedni su iz rata izašli nagluhi, jedan bez ruke, drugi bez noge, jedan sa zbirkom gelera u mišićima. Jedni nisu izašli iz rata. Otišli su Tamo.

Gledao sam jednu generaciju kako učestvuje u krojenju Povijesti. Nikada neću prestati zaviditi tim rođacima mojim, krvnim, i svim drugim, narodnim i idejnim; njima je Povijest dala priliku i teret da se bore za Slobodu.

Gledao sam ih kako zamiču za liniju horizonta naše planine. Ta linija baždari moje vrijednosti i danas.

Gledao sam ih poslije rata kako ne traže naknade. Jer su se borili za Slobodu a ne za sadaku.

Gledao sam ih kako gledaju nepravdu. I šute, i rade, i nastavljaju svoje borbe tamo gdje ih mogu dobiti.

Gledao sam ih kako skidaju maskirne bluze i ostavljaju na sebi maskirne hlače.

U tim su istim hlačama odlazili graditi povratničke i izbjegličke kuće. Nakon odbrane zemlje, učestvovali su u njenoj gradnji. Školarac, vojnik, pa majstor. Lijepa biografija.

Slušao sam ih kako škripe zubima na nepravdu. Dok dezerteri ležeći ubiru naknade a oni nakon proštemanih neprijateljskih linija štemaju tuđinske zidove.

Ali kroz škripu se zuba tek ponekad procijedi riječ. Rečenica bez glagola.

Četa mojih rođaka iz rata u miru. Gledamo u istu liniju horizonta. Liniju slobode.

Zabranjeno objavljivati tekst u medijima bez dozvole autora.

Godine rata i decenije mira natjerale su nas da govorimo i pišemo jezikom koji više ne može da proizvodi značenja. Vrijeme je da se pogledamo očima vanzemaljaca i izmislimo novi jezik podesan za opis nove stvarnosti.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *