Javnost je nemilosrdna. Meni su recimo znali zbog tekstova govoriti da “znaju gdje izlazim”, tvrditi da sam nevjernik, analizirati brak. Treba se protiv toga boriti, ali nema kukanja. Kad se uđe u javni prostor, svašta se desi.
Podsjetit ću na slučaj Ivane Marić (koja je recimo mene blokirala jer sam joj ukazao na činjenične greške): Ženama je mnogo teže, dobivaju gore prijetnje, pišu im se ružnije uvrede, itsl.
Psovačka agresija i standardni vokabulari uvreda i omalovažavanj dio su našeg javnog prostora, pojavljuju se čak i u polemikama akademaca; nemojte stvarni problem devalvirati kuknjavom tamo gdje nema puno povoda. Ali, svakako, ako primijetite organizovanu hajku – opasno je.
Jer znate ono malo simpatično čobanče štono iz igre i dokolice uzvikivaše “Eto vuka”, pa mu selo prestade vjerovat. A kad vuk stvarno dođe – njegove riječi više nisu imale značenja.
